48 sati u Splitu: vodič s polazištem nadomak Dioklecijanove palače

Dioklecijanova palača nije muzej u koji se ulazi na ulaznicu. To je četvrt u kojoj ljudi žive: iza rimskog zida je stan, ispod trijema kafić, a na Peristilu se u kolovozu netko ženi. Split je jedan od rijetkih gradova gdje se antika nije sačuvala tako što je ograđena, nego tako što se nastavila koristiti. Zato dva dana ovdje nisu obilazak spomenika nego boravak u gradu koji se slučajno gradio prije sedamnaest stoljeća.

Za takva dva dana najviše vrijedi gdje spavate. Nekoliko minuta hoda istočno od zidina počinje Lučac, staro splitsko predgrađe koje je bilo selo prije nego što je bilo kvart. Naša kamena kuća iz 1881. stoji ondje, tristo metara od Palače i četiristo od trajektne luke. Dovoljno blizu da se ujutro dođe prije gužve, dovoljno postrani da se navečer spava bez buke s Rive.

Prvi dan: srce Dioklecijanove palače

Krenite kroz Zlatna vrata, sa sjeverne strane, jer se odande ulazi onako kako se ulazilo i prije: ravno u dekuman, glavnu uzdužnu ulicu. Za nekoliko koraka ste na Peristilu, otvorenom dvorištu s crvenim granitnim stupovima donesenim iz Egipta. Ondje se ujutro najbolje vidi zašto je Dioklecijan izabrao baš ovo mjesto: sunce pada niz stupove, a zvuk se odbija od kamena kao u kazalištu.

S Peristila se ulazi u katedralu svetog Dujma, koja je izvorno bila carev mauzolej i danas je jedna od najstarijih katedrala u svijetu koje su još u upotrebi. Uspon na zvonik je uzak i strm, ali s vrha se vidi cijeli poluotok. Nakon toga siđite u podrume: to su prostorije koje su nosile carski stan iznad, a stoljećima su bile zatrpane, pa su se sačuvale bolje od svega iznad njih.

Vratite se na Peristil i uđite u Vestibul, okruglu dvoranu s otvorenim krovom kroz koji se vidi nebo. Akustika je ondje takva da klape pjevaju bez ozvučenja, a prolaznici stanu i slušaju. Nakon toga se namjerno izgubite: uličice unutar zidina su preuske za dvoje i vode do Pjace i Voćnog trga, gdje palača prestaje a srednjovjekovni grad počinje, i to se vidi na kamenu.

Poslijepodne pripada Rivi. Šetnica uz more je mjesto gdje Split gleda sam sebe, a kava se ondje ne pije žurno. Odatle se prema zapadu penje na Marjan, pošumljeni brijeg koji je gradu ono što je Central Park New Yorku, samo s pogledom na otoke. Stube kreću iz Varoša, staroga ribarskog kvarta. Popnite se do prvoga vidikovca sat vremena prije zalaska i ostanite dok se svjetla ne upale.

Navečer se vratite na istočnu stranu i večerajte kod nas, u vrtu pod palmama. Pizza se peče na kamenu od tijesta koje je odstajalo, tjestenina se radi svježa, a jela sa žara stižu uz domaće vino. Nakon dana provedenog na nogama, put od stola do sobe je stubište. Doručak počinje u sedam, sat prije nego se otvori većina Splita.

Drugi dan: tržnica, more i otoci

Drugi dan počnite u vrtu. Doručak od sedam znači da ste pred zidom Palače prije nego stignu prve skupine iz luke — a u kolovozu je to razlika između fotografije i reda. Ne žurite: do tržnice je nekoliko minuta, i to nizbrdo.

Drugi dan počnite Pazarom. Splitska tržnica je odmah uz istočni zid Palače, što znači da je između nas i Dioklecijana. Ujutro ondje mirišu smokve, rajčice i lavanda, a prodaje se maslinovo ulje, sir iz ulja i suho voće. Nije uređena za turiste i baš je zato vrijedi vidjeti: to je mjesto gdje grad kupuje ručak.

Odatle su Bačvice četiristo metara. To je gradska plaža s pijeskom, plitka daleko u more, i jedino mjesto na svijetu gdje se igra picigin — igra bez pobjednika u kojoj je cilj da lopta ne padne u vodu. Ujutro je pusto, poslijepodne je pozornica. Kupanje prije podneva i kava na terasi iznad plaže su najsplitskiji mogući sat.

Poslijepodne birajte između dvoje. Galerija Meštrović na padini Marjana je vila koju je kipar sagradio za sebe, s vrtom iznad mora i radovima u kamenu i bronci. Ako vam je draži grad od galerije, prošećite Varošem: uske kamene ulice, stube između kuća i crkvice starije od većine europskih katedrala, sve u petnaest minuta hoda.

Zadnju večer ostavite Rivi u suton, kad se kamen ohladi a svjetla se upale niz obalu. Ako vam ostane dan više, trajektna luka je četiristo metara od naše kuće: Brač je sat vremena, Hvar nešto više, a jutarnji trajekt vrati vas do večere. Zato Split i jest polazište, a ne samo odredište.

Praktični savjeti

Nekoliko praktičnih stvari. Split je pješački grad i sve u ovom vodiču se prehoda, ali kamen je klizav pa ponesite obuću s gumom, a ne samo sandale. Aerodrom je dvadeset dva kilometra i do centra vozi autobus. Ljeti dođite na Palaču prije devet ili poslije sedam navečer; između toga se ulice popune brodskim skupinama.

I zadnje: dva dana su dovoljna za Split, ali samo ako se ne troše na dolaske i odlaske. Odsjesti u kvartu iz kojeg se do svega hoda znači da vam obje večeri ostanu, umjesto da jednu pojede prijevoz. To je cijela logika ovog vodiča i jedini razlog zbog kojega je pisan odavde, iz kuće koja stoji tristo metara od carskih vrata.

Tržnica i ribarnica rade ujutro i najbolje ih je vidjeti prije deset. Ako putujete u srpnju i kolovozu, sobu i trajekt rezervirajte unaprijed; u svibnju, lipnju i rujnu je more još toplo, a grad prohodan. Zimi je Split praznik za sebe: kave na suncu ima, a Peristil je vaš.